Zašto ljudi toliko vole helij, a tako malo znaju o njemu

To što ne koristim helij u svojim dekoracijama ne znači da sam protivnik korištenja istog, nego se samo iznimno protivim puštanju balona u nebo.

Većina ljudi ni ne razmišlja o katastrofalnim posljedicama puštanja balona, a niti o porijeklu plina u balonu. Nikome nije čudno što su baloni izrađeni od aluminizirane folije zavarene u određeni oblik, s otisnutim likom, tako skupi, jer "helij je skup".

Čak na nekim prodajnim mjestima kad djeca traže helij "za udisanje" napune im balon od lateksa helijem tako da balon prethodno NE impregniraju gelom, da djeca ne bi udahnula taj gel. Ali balon od lateksa je iznutra napudran!!! Većina ljudi, pa ni djece školske dobi, neće imati nikakve probleme od nekoliko udisaja helija, ali ako netko ima glavobolje ili teže smetnje, možda čak i nije uzrok helij, nego puder ili neki drugi sastojak/plin, pa čak i nehigijenski postupak stavljanja u usta balon koji je već bio u drugim ustima, a prije toga tko zna gdje sve. Naime, plin kojim se baloni u zabavnoj industriji pune da bi letjeli nije čisti helij, nego mješavina plinova pod nazivom grisolar. Stoga je udisanje "helija" iz balona od lateksa iznimno opasno i jako se tome protivim.

Prema čistoći helija regulirana je njegova uporaba. Najčišći helij koristi se u znanstvene i medicinske svrhe, zatim malo manje čist u raznim industrijama, pa i vojnoj, a grisolar je proizvod s najnižom koncentracijom helija od svih helijskih proizvoda, te sadrži još i nitrogen, ugljični monoksid, argon, i sl. plinove. Grisolar se dobiva kao nusprodukt u proizvodnji ostalih proizvoda od helija, koji su jako važni u procesima rashlađivanja, te do danas nije pronađena adekvatna isplativa zamjena za npr. hlađenje supravodljivih magneta skenera za magnetsku rezonancu.

Helij je lakši od zraka zbog manje gustoće i zato lako "pobjegne" ako se pravilno ne skladišti. To je zemni plin koji Zemlja stalno proizvodi, no proces je vrlo spor i helij koji imamo je nastajao jako dugo. Da bi se helij mogao upotrijebiti, mora se izdvojiti u čisti oblik, jer je u prirodi pomiješan s drugim prirodnim plinovima. To je skup postupak, a skupo ga je i pohraniti, zbog njegove male težine. Dok je američka vlada 1960. godine započela s punjenjem rezerve helija u Teksasu - u jednom trenutku najvećim izvorom na svijetu - Ured za upravljanje zemljištem počeo je prodavati tu rezervu, koja je do sad gotovo ispražnjena. Ta je državna rezerva prethodno smanjivala troškove, no smanjenje opskrbe stvorilo je potrebu da se pronađu novi izvori helija u podzemlju, izvadi plin i skladišti ga, usprkos troškovima. Stoga cijene helija izrazito variraju, čak i tijekom godine, a najviše ovise o tome koja ste karika u lancu prodaje. Rad u bilo kojem poslu koji se oslanja na helij zahtijeva prihvaćanje da će Vas dobavljač prije ili kasnije iznevjeriti.

"Helij je najhladnija supstanca na Zemlji, a malo topline pretvara ga u plin. Čak i ako se čuva u kriogenom spremniku, tekućina polako ključa", rekao je Samuel Burton, terenski menadžer u skladištu helija zavoda za upravljanje zemljištem u Uredu za upravljanje helijem. "Čuvate ga kao plin i on postupno curi iz većine spremnika", rekao je g. Burton. Ali u Federalnim rezervama u Amarilu u Teksasu helij je sabijen na površini i pohranjen u sloju dolomitne stijene više od 3000 metara pod zemljom, a iznad toga debeli sloj soli drži je na mjestu. No te rezerve će nestati još našoj generaciji i stoga je helij sve skuplji.